POVIJESNI SLIJED

• 1843. godine grof Izidor Janković gradi veliku ergelu na imanju Izidorovac

• 1906. godine novi vlasnik vlastelinskog dobra postaje Stjepan Layer iz Virovitice, a na dobru je bilo dvadesetak čistokrvnih kobila lipicanske, nonius i angloarapske pasmine te tri pastuha

• 1937. godine dogodio se novi uzlet ergele u Lipiku kada “Gopodarsko dobro Izidorovac” kupuje Uprava Savske banovine, kako bi na njega, zbog izbijanja zarazne anemije konja na Državnoj ergeli “Petrovo” u Stančiću kod Božjakovine, smjestila u Lipik 60-ak grla, Za početak rada ergele, nabavljeno je 27 rasplodnih  kobila  lipicanske pasmine (5 od Layera, 13 iz ergele Kutjevo, 2 iz Karađorđeva, 1 iz Đakova, 5 iz Demir Kapije i 1 od Atanasa Markovića iz Pakraca), pa je u to vrijeme  Ergela Lipik bila jedina ergela vranaca i dorata u Europi.

• 1945. godine povećala se opasnost od ratnih operacija tijekom povlačenja vojski s istoka. Zato je po nalogu partizanskih vlasti započeo 31. siječnja  zbjeg, koji je vodio veterinar Lohman, iz Lipika do Velike babine gore kod Pivnica. No, nakon 14 dana zbjeg je morao krenuti dalje, preko Drave u Mađarsku, kako bi zaobišao frontu i stigao na salaš “Zeleno polje” kod Belog Manastira. Kada je minula opasnost, a front prešao preko Slavonije, konji i ljudi u pratnji, vratili su se nakon 101 dan puta, 11. svibnja u Lipik.

• 1956. godine na ergeli je bilo približno 250 grla lipicanaca, noniusa i podmlatka. Budući da je ergela poslovala s gubitkom, Narodni odbor općine Pakrac je 1956. godine donio odluku da se napusti konjogojstvo i pojača govedarstvo. Počela je rasprodaja državnog blaga: matične knjige prenesene su u ergelu  Đakovo, a na ergele Kutjevo, Vučjak kod Prnjavora, Đakovo i Poljoprivredno dobro Osijek otpremljeno je oko 80 konja. Budući da ergela Karađorđevo nije prihvatila veći dio rasplodnog sastava, preostalo je najgore rješenje: konji su prodani u Italiju pod nazivom “konji za klanje”, odnosno “Cavalli per ammazare”.

• 1982. godine – NOVI POČETAK – Uslijedio je 13 godišnji prekid uzgoja konja i na prostoru ergele razvija se poljoprivredno dobro “Poljoprivreda Lipik“. Početkom osamdesetih ponovo javlja interes za tom djelatnošću i to zapošljavanjem veterinara Milana Božića. 1982. godine je, nakon 25 godina, ponovo obnovljena ergela, koja je pri Ministarstvu poljoprivrede Hrvatske registrirana za “proizvodnju kvalitetnih rasplodnih konja svih uzgojnih kategorija lipicanske pasmine”. Matično stado, 3 pastuha i 12 kobila, kupljeno je iz ergele Lipica, a u porijeklu tog matičnog stada (kroz pet generacija unazad), prema matičnim knjigama, nalazilo se 9 pastuha i 7 kobila rođenih u nekadašnjoj lipičkoj ergeli.

• 1991. godine novi život ergele prekinuo je Domovinski rat. U jeku srpskih napada na Lipik,  26. rujna 1991. godine, radnici ergele pustili su konje van iz štala, a 27. rujna štala je zapaljena granatama, a od 118 konja u ergeli, od kojih večinom lipicanske pasmine, njih 80-ak odvedeno je na okupirano područje, 35 konja je ubijeno, a ekshumirani su u veljači 1992. godine

• 1991. – 2007. – godinama nakon rata trajali su pregovori Vlada Republike Hrvatske i SR Jugoslavije pa Srbije oko povrata konja. Vlada RH posredstvom Ministarstva kulture ulaže sredstva u iznosu oko milijun kuna za obnovu srušene zgrade koja je nakon pretvorbe u vlasništvu Poljoprivrede Lipik d.d.

• 12. na 13. listopada 2007. godine, konji su se napokon vratili iz Srbije, kući u Lipik. Od 118 grla koliko ih je bilo na dan napada na Lipik, na ergelu je vraćeno  66 konja – 25 kobila i 21 pastuh lipicanske pasmine te 20 toplokrvnih konja te dva ponija.

• 2. srpnja 2008. godine Uredbom Vlade Republike Hrvatske (Klasa:320-08/08-01/01; Urbroj:5030116-08-1) ergela Lipik dobila je ponovo status Državne ergele u sklopu Hrvatskog centra za konjogojstvo – Državna ergela Lipik.

• 4. kolovoz 2010. godine Uredbom Vlade Republike Hrvatske (Klasa:320-08/10-01/03; Urbroj:5030112-10-1) određeno je spajanje Hrvatskog centra za konjogojstvo – Državna ergela Lipik s Državnom ergelom lipicanaca iz Đakova. Spajanjem je nastala nova ustanova Hrvatski centar za konjogojstvo – Državne ergele Đakovo i Lipik.